Uvod u silikonsko brtvilo
Silikonsko ljepilo-poznato i kao "ljepilo za staklo"-materijal je-nalik pasti koji se primarno sastoji od polidimetilsiloksana. U kontaktu s atmosferskom vlagom stvrdnjava se u čvrstu-krutinu poput gume. Uglavnom se koristi za lijepljenje i brtvljenje različitih građevinskih materijala, poput stakla, metala i kamena. Ovi proizvodi dolaze u jedno-komponentnim i dvo-komponentnim varijantama; jedno-komponentne vrste stvrdnjavaju upijanjem vlage iz zraka, dok dvo-komponentne vrste zahtijevaju miješanje za stvrdnjavanje. Imaju svojstva kao što su otpornost na visoke i niske temperature (s radnim rasponom od -40 stupnjeva do 150 stupnjeva) i otpornost na vremenske uvjete. Dostupne su u raznim bojama-obično crnoj, bijeloj i prozirnoj-i mogu se prilagoditi.
Tehnologija silikonskih brtvila nastala je u Europi i Sjedinjenim Državama ranih 1950-ih. Domaći razvoj u Kini započeo je ranih 1990-ih, pomaknuvši se prema civilnim primjenama usporedo s usponom industrije vrata, prozora i zavjesa. Prvo industrijsko proizvedeno građevinsko silikonsko brtvilo u Kini lansirano je 1992. godine. Prva nacionalna norma, *Silikonska brtvila za građevinske konstrukcije*, primijenjena je 1994. godine, nakon čega je 1997. godine uslijedilo objavljivanje obvezne nacionalne norme *Silikonska strukturna brtvila za građevinske konstrukcije*. Do 2019. Kina je postala najveći svjetski proizvođač i potrošač silikonskih brtvila, s godišnjim proizvodnim kapacitetom većim od 2 milijuna tona i potrošnjom koja se približava 1,2 milijuna tona.
